KarpatskaSrbija – centar biodiverziteta u Srbiji
KarpatskaSrbija je označena kao jedan od važnih centara bidiverziteta u Republici. Naučno-stručna istraživanja ustanovila su da je ona stanište velikog broja vrsta vaskularnih biljaka, ptica i leptirova. Za druge grupe živih bića istraživanja su u toku ali preliminarni rezultati pokazuju da se radi o sisarima, gljivama i velikom broju insekatskih vrsta (osim već pomenutih leptira).

Ovako bogat bidiverzitet Karpatske Srbije obavezuje sve činioce društva da ovoj oblasti pruže pomoć oko zaštite ovog prirodnog resursa. Resurs je vrlo značajan za održivi razvoj cele Srbije. Do sada su učinjeni prvi koraci za zaštitu kako samog biodiverziteta tako i staništa na kojima se nalaze.

U Karpatskoj Srbiji se ovaj biodiverzitet i ekonomski eksploatiše. To se pre svega odnosi na sakupljače bilja, gljiva, lovce, ribolovce, pčelare, stočare i šumare. Staništa se iskorišćavaju u rudarskoj, ratarskoj, stočarskoj i turistčkoj privredi.

Način iiskorišćavanja bidiverziteta i staništa često nisu u skladu sa principima održivosti. Naime dolazi do preterane eksplatacije koju kapacitet životne sredine teško ili nikako ne nadoknađuje. Zatim, zbog još uvek nedovoljno istraženih kapaciteta, katalogizacije ugroženih i retkih vrsta kao i neznanja korisnika prilikom eksplatacije dolazi do ekoloških akcidenata koji se teško ili nikako ne mogu popraviti. Trendovi su kod pojedinih kategorija različiti.Kod rudarstva eksploatacija ruda bakra je dominantna i u trendu rasta bez nekog osvrta na ekološke potrebe okoline. Uglavnom preovladava uski ekonomski interes eksplatatora. U poljoprivredi sa opadanjem broja stanovnika i starenjem populacije izuzetno se smanjio interes za tzv. “intenzivnom” poljoprivrednom proizvodnjom a raste ubrzano trend organske proizvodnje. Kod eksplatacije biodiverziteta postoji trend povećane eksplatacije ali bez prethodne ozbiljne studije o kapacitetima područja i bez odgovarajućeg obrazovanja korisnika. Kontrola eksplatacije je osim kod lovstva na niskom nivou.

Ovakvo trenutno stanje i trendovi zahtevaju primenu određenih programa za zaštitu i unapređenje biodiveriteta i staništa.

Glavni pravci su:

  • Zakonska zaštita pojedinih područja od visokog interesa za bio-, geo-diverzitet i predela izuzetne lepote. Ovo je u skladu sa strategijom Republike Srbije da se ulaskom u EUprocenat zaštićenih područja sasadašnjih 6,5% povisina na 12%.
  • Pravila korišćenja staništa od strane korisnika (zemljište, vode, vazduh)
  • Zaštita ugroženih i retkih vrsta. Deo koji se nalazi u okviru zaštićenih područja je samim timi zaštićen. Zaštita od prevelike eksplatacije može se postići i uzgajanjem određenih vrsta. Prirodni rezervoari bi onda služili samo kao izvor matičnih jedinki za dalje umnožavanje i selekciju.
  • Forsiranje organske proizvodnjena celom području. Favorizovala bi se organska proizvodnja bez upotrebe veštačkih hraniva i pesticide a celo područje bi dobilo šansu da proizvode organske pčelarske proizvode. Dalje, organska proizvodnja u sebe uključuje i veću upotrebu starih području dobro prilagođenih sorti i rasa.

U šumarstvu bi se forsirala dva pravca. Jedan koji bi nastao spontanim razvojem šuma na napuštenim površinama intenzivne poljoprivrede i drugi koji bi pošumljvao goleti, iskrčena područja i područja ekoloških akcidenata (naročito iz rudarstva). U okviru ovog drugog pravca insistiralo bi se nasadnji karpatsko-balkanskih vrsta drveća i žbunja, a 20-30% bi ciljno bile sadnice ugroženih i retkih vrsta.

Ovakv inačini bi povećali šansu Karpatske Srbije da se aktivno suprotstavi negativnom efektu klimatskih promena i preokrene ih u pozitivnom pravcu. Ovakve programme treba da prate i obimni programi edukacije kako u formalnom tako i u neformalnom obrazovanju. I naučno-stručni radovi treba da pomognu da se pronalaze naj bolje moguća rešenja za zaštitu I unapređenje biodiverziteta KarpatskeSrbije.

Grana turizma koja se bavi bio- i geodiverzitetom i korišćenjem prirodnih leopta bi se takođe unapredila ali na načelima eko- i ruralnogt urizma.